Interkulturni društveni centri kao mjesta razvoja zajednice

Društveno kulturni centri ili pak Interkulturni društveni centri mjesta su prožimanja znanja, iskustava i kultura različitih zajednica, mjesta susreta različitih kultura, solidarnosti, zajedništva, dijaloga te mjesta zajedničkog aktivnog djelovanja. Vijeće Europe zaokupljeno je pitanjima interkulturnog dijaloga četrdesetak godina te u svojoj Bijeloj knjizi o interkulturnom dijalogu: Živjeti zajedno kao jednaki u dostojanstvu definira interkulturni dijalog kao “otvorenu i punu poštovanja razmjenu pogleda između pojedinaca i između grupa različitog porijekla i različitih etničkih, kulturnih, religijskih i jezičnih tradicija koja se vodi u duhu međusobnog razumijevanja i uvažavanja”.

Usprkos činjenici da Hrvatska ima bogatu povijest društvenih domova, omladinskih klubova te drugih zajedničkih prostora, danas pati od deficita društvenih prostora stavljenih u javnu funkciju, iako prostornih kapaciteta ima čemu svjedoče i brojne tzv. brownfield lokacije tj. prostori napuštene industrijske ili kulturne baštine. Nezavisna scena vrvi od produkcije, a često tu svoju produkciju nema kamo smjestiti ili je osuđena na ganjanje prostora u kojem bi trenutno održala svoje aktivnosti i vratila se natrag, gurnuta na marginu, u svoja promišljanja o zajedničkim prostorima u kojima zajednica dijeli svoje slobodno vrijeme, zabavu, rad i svoje potrebe, u mjesta okupljanja građana i aktivnog uključivanja zajednice u aktivnosti organizacija civilnog društva i nezavisne kulture.

No, društveno kulturni centri nisu samo prostori kojima bi se osiguralo kulturno programsko djelovanje i pristup aktivnostima zbog rješavanja problema neadekvatne prostorne infrastrukture, već mjesta socijalne integracije kroz razvoj interkulturnih programa, socijalno uključivanje kroz društveno poduzetničke modele zapošljavanja kao doprinosu sveukupnom društveno-ekonomskom razvoju te brojne neformalne edukacijske aktivnosti u sklopu cjeloživotnog obrazovanja različitih društvenih skupina.

Interkulturni programi su i odličan primjer aktivnog uključivanja raznih manjina u zajednicu kroz promoviranje njihovih prava te je catering kolektiva Okus Doma za sudionike konferencije Otvoreni grad – Prema Interkulturnom društvenom centru bila jedna od takvih poluga odnosno pokaznog primjera i upoznavanja javnosti sa takvim modelom.

“Interkultura: mjesto susreta kultura, dijaloga i solidarnosti” u organizaciji Centra za mirovne studije, Inicijative “Dobrodošli” i Kolektiva “Okus doma”, pojam je koji se ovom prilikom prirodno nadovezuje uz trenutnu temu. Projekt je to u kojem na intiman način svoje sudbine i nade predstavljaju osobe koje su zatražile azil u Hrvatskoj. Kolektiv „Okus Doma“ je istraživačko-gastronomsko-kulinarski projekt koji nas upoznaje s kulturom, običajima i društvima podrijetla izbjeglica u Hrvatskoj bilježeći njihova sjećanja na dom, mirise i okuse njihove kuhinje. I upravo je taj kolektiv svojom kulturom, odnosno hranom, začinio konferenciju Otvoreni grad – Prema Interkulturnom društvenom centru koja se održala od 13. do 15. listopada 2016. u staroj vojnoj bolnici u Vlaškoj 87., u Zagrebu.

Stara vojna bolnica, kako je danas poznata, smještena na križanju Bauerove i Vlaške ulice, jedna je od najintrigantnijih građevina u Zagrebu. Prve zgrade nekadašnjeg austrougarskog vojno-liječničkog kompleksa izgrađene su prema projektu arhitekta Antona Steidla još 1833., da bi 1862. bilo okončano proširenje primarno za potrebe bolnice. Poveća bolnička zgrada nalazi se u dvorištu cijelog kompleksa, dok na Vlašku ulicu gledaju bivši vojni garnizoni, kasnije prenamijenjeni u sobe za osoblje i bolesnike, koji danas zjape prazni. U prizemlju gotovo napuštenog kompleksa nalaze se prostorije udruge ratnih veterana i atelje jednog kipara, dok ostatak često služi snimanju serija i filmova.

U posljednjih nekoliko godina na tom se mjestu održalo i nekoliko javnih kulturnih događanja kao što su Muzej ulične umjetnosti 2013. prilikom kojeg su umjetnici oslikali čitav interijer dvorišne zgrade, a kako je te godine izdanje festivala bilo posvećeno revitalizaciji napuštenih gradskih prostora, napuštena lokacija je privremeno pretvorena u kulturno žarište, mjesto susreta i razmjene znanja te je tamo otvoren privremeni muzej u sklopu projekta ‘Recover the Streets’ kojim je ostvarena suradnja s četiri europska grada – španjolskim gradom Zaragozom, francuskima Toulouseom i Besanconom te njemačkim Kölnom. Održan je tamo i međunarodni festival dizajna Dan D 2014. i 2015. godine te festival Design District. Prilikom Dan D festivala cijelo dvorište i sav prostor uličnih zgrada bio je ispunjen raznovrsnim kreativnim sadržajem, te pokazao kako bi bolja budućnost Vlaške 87 mogla izgledati. Redateljica Marina Petković Liker prošle je godine tamo postavila i svoju predstavu te pritom napomenula kako je šteta što prostor propada bez ikakve društvene uloge bivajući iskorišten za povremena događanja te kako bi cijela nezavisna scena, koja u principu i nema svoje prostore, stala u taj kompleks.

Što se same konferencije tiče, ona je održana kao dio programa platforme Operacija grad: Upgrade koja se zagovaračkim aktivnostima i javnim događanjima zalaže za razvoj Interkulturnog društvenog centra u Zagrebu. Platformu koordinira Savez udruga Operacija grad, a trenutno je čini niz organizacija iz šireg polja društvenog djelovanja među kojima su Centar za mirovne studije, Zelena mreža aktivističkih grupa, socijalna zadruga Okus doma i drugi. Neka od glavnih polazišta platforme su sažete u pitanjima poput kako suzbijamo siromaštvo i poboljšavamo kvalitetu života stanovnika grada, kako se osnažujemo da budemo aktivni dijelovi društva, kako oblikujemo nove prostora suradnje i dijaloga brige su današnjih europskih gradova, pa tako i Zagreba te kako će gradovi izgledati u budućnosti ovisi i o sadašnjosti i načinima na koje ćemo doprinijeti njihovom razvoju. Ta su pitanja zapravo i okosnice djelovanja društveno kulturnih centara.

Program konferencije donio je mnogo toga, među ostalim i impresivna predstavljanja dobrih primjera u praksi upravljanja javnim prostorima na principima javno-civilnih partnerstava.

Jedna od njih je i berlinski UFA Fabrik. Skupina mladih aktivista i umjetnika uselila je u prostor bivših filmskih studija u Berlin-Tempelhofu 1979. godine i izgradila jedinstveni centar za umjetnost, kulturu i održivosti gdje se istražuju i provode nove i neobične ideje, a većina projekata se bavi problematikom ekologije i održivog razvoja. Ufafabrik je postao mjesto za istraživanje i eksperimentiranje s ekološkim tehnologijama i konstrukcijama.

Danas, sa 35 stanovnika i više od 220 suradnika, usluge i programi ufaFabrik centra uključuju dječji cirkus, kafić i ljetni vrt, organsku pekaru i trgovinu prirodne hrane, gostinjsku kuću i rezidencije, dječje škole i farmu, te centar u susjedstvu. Međunarodni kulturni centar podupire suvremenu umjetnost i kulturu, a u njemu se nalaze dva kazališna prostora, nekoliko studija za vježbanje, radni prostori i ljetna natkrivena pozornica na otvorenom. ufaFabrik tim ima za cilj potaknuti i osnažiti javnosti za sudjelovanje u kulturnim praksama i socijalnoj interakciji.

Zanimljivo je da su prilikom osnivanja centra željeli potpisati ugovor o korištenju prostora s lokalnim vlastima, no gradonačelnik ih je odbio s obrazloženjem da su ilegalno zaposjeli prostor. Nakon što su na jedan dan napustili zgrade, ugovor je potpisan.

Danas je centar prepoznat kao odličan primjer javno-društvenoga/civilnoga partnerstva, pa ga je čak i UN habitat, program Ujedinjenih naroda za naselja, 2004. proglasio za “Best practice for the improvement of the living environment”. ufaFabrik i danas, 37 godina od osnutka, neprestano radi na procesu obnavljanja i poboljšanja njihovih koncepata za održivu budućnost.

Još jedan zanimljiv koncept društveno-kulturnog centra nalazi nam se u “susjedstvu”. Brunnenpassage u Beču mjesto je gdje se ljudi iz različitih sredina mogu sastajati i zajedno raditi na umjetničkim projektima. Brunnenpassage se nalazi u 16. bečkom okrugu usred uzbudljive tržnice Brunnenmarkt, a temelji se na uvjerenju da je pristup umjetnosti i kulturi ljudsko pravo te radi na ohrabrivanju ljudi različitih nacionalnosti, svih društvenih slojeva i različitih dobi da aktivno učestvuju u projektima kulture (Community Arts). U Brunnenpassageu, naime, smatraju da umjetnost daje ljudima priliku da definiraju svoj identitet i u potpunosti se izraze.

Sa ukupno više od 1.700 priredbi i preko 73.000 posjetitelja Brunnenpassage se u prošlih šest godina etabliralo kao umjetničko mjesto susreta u Beču. Višestruka ponuda ustanove sadrži koncerte, plesne i glazbene radionice kao i performanse. Pri tome je najbitnija jednostavna pristupačnost s istodobnom visokom umjetničkom kvalitetom. Uz umjetničke projekte koji se koncentriraju na direktnu okolinu bečkog 16. okruga, Brunnenpassage se od samog postanka također povezuje sa velikim i etabliranim kulturnim institucijama kao Wiener Konzerthaus, WIEN MODERN ili Wiener Festwochen, i aktualno sa Bečkim narodnim kazalištem (Volkstheater).

U sklopu centra djeluje zbor Brunnenchor, radionica glasa Stimm-Workshops, otvorena glazbena radionica Klangpassage, DJ Kollektiv Brunnhilde te gomila radionica i programskih projekata. Zanimljivo, tim u Brunnenpassageu govori jezike: turski, ruski, srpski, hrvatski, bosanski, španjolski, češki, rumunjski, albanski, kineski, engleski, danski, francuski, dari, fulani, perzijski i njemački te je snažna interkulturalnost koja prožima Brunnenpassage ono što itekako zadivljuje.

U švedskoj općini Botkyrka, južno od Stockholma, djeluje kreativna skupina SubtopiaMjesto je to koje djeluje kao mreža ljudi raznih umjetnika, filmskih producenata, cirkuskih trupa, nevladinih organizacija, glazbenih grupa i drugih, mjesto gdje se nalazi više od 80 organizacija, tvrtki i obrazovnih institucija, a 200 osoba dolazi ovdje raditi svaki dan.

Subtopia olakšava inovativnost, objedinjuje meku i tvrdu infrastrukturu te služi kao platforma gdje organizacije i pojedinci mogu dobiti priliku za razvoj svoje kreativnosti prema vlastitim uvjetima, a uključena u različite projekte od cirkuskih produkcija, urbanog razvoja i filma do poslovnih događaja. Iako je glavni fokus suvremeni cirkus, filmska produkcija i urbana umjetnost, organizacije unutar Subtopie rade s raznolikim umjetničkim formama, uključujući glazbu, kazalište, ples, javnu umjetnost, izradu maski te još mnogo toga, a sama Subtopia djeluje kao glavni katalizator u industriji zabave općine. Zanimljivo je da Subtopia djeluje kao dio tvrtke Upplev Botkyrka AB koja je u vlasništvu općine.

Ovo je samo nekoliko primjera koji nam daju naznaku uspješnog funkcioniranja društveno kulturnih centara te nam mogu poslužiti kao nadahnuće za razvoj Društvenog centra Čakovec na principu modela javno-civilnih partnerstava.

Diljem Hrvatske posljednjih se nekoliko godina pojavljuju brojne inicijative u svrhu mapiranja javnih resursa i infrastrukture pokušavajući napuštenim mjestima udahnuti život i staviti ih u javnu funkciju za lokalnu zajednicu. Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon jedno je od mjesta koje uspješno funkcionira na modelu civilno-javnog partnerstva, a koju su krajem 2008. zajednički osnovali i kojom zajedno upravljaju Savez udruga Operacija Grad i Grad Zagreb. U Dubrovniku, Splitu, Rijeci i Puli više ili manje uspješno djeluju slični prostori, a brojne inicijative javljaju se i u Koprivnici, Osijeku, Varaždinu, Karlovcu i drugim gradovima.

I da se vratimo na početak i na Staru vojnu bolnicu u Vlaškoj, jedna zanimljiva činjenica je da je, dok je vojnica djelovala kao vojni garnizon, u njemu 1840./1841. godine, boravio veliki mađarski pjesnik i revolucionar Sándor Petófi. Od tamo će kasnije otići u Peštu i dići narodnu bunu protiv Hasburške monarhije. Ima li bolje pozadinske priče od revolucionarnog duha mjesta koje teži da postane Interkulturni društveni centar?