Centar za kulturu – Mursko Središće

Nekoć poznato „Kino Rudar“, smješteno tik uz granični prijelaz godinama je ostavljalo vrlo loš dojam stranim turistima kojima je ovaj prijelaz jedna od glavnih ruta prema obali Jadranskog mora. Objekt je izgrađen 1958. godine i sve do njegovog zatvaranja 2003. godine nosio je naziv Kino „Rudar“. Prvi konkretni koraci ka revitalizaciji objekta sežu u 2010. godinu kada je dovršen troškovnik za sanaciju tog objekta čiji je iznos procijenjen na najmanje 4 milijuna kuna. Tada je gradonačelnik Murskog Središća, Dražen Srpak potvrdio da će zgrada zasad ostati u svojim gabaritima, a obnovit će se krov, fasada, stolarija, pozornica, instalacije te drugi zahvati. Unutar nekadašnje kino dvorane u prizemlju i ispod galerije nalazit će se višenamjenski prostor. Gradonačelnik je tada javno istaknuo kako će objekt postati Centar za kulturu te da će pritom knjižnica i čitaonica dobiti tri puta veći prostor, no da će u njoj ostati gradska uprava, a s vremenom bi se prostor mogao nadograditi za potrebe različitih udruga, višenamjenska dvorana za kulturna događanja te garderoba  i sanitarije.

mik_9292  mik_9294  dsc_7554  mik_9297_1

Kao model upravljanja bilo je spomenuto javno-privatno partnerstvo no, predsjednik uprave poduzeća „Team“ koje je tada najavljeno kao izvoditelj radova, izjavio je da je navedeni iznos premali za model takvog upravljanja, navodeći pritom iskustva sa gradnjom knjižnice u Prelogu. Od strane građana dati je savjet o uključivanju svih satelitskih općina Grada Murskog Središća zbog važnosti kapitalnog projekta.

Objekt je obnavljan u nekoliko faza, što zbog manjka sredstava, što zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa. Prije početka provedbe prve faze bilo je problema oko dogovora sa suvlasnicima objekta pri čemu je tadašnji gradonačelnik Dražen Srpak potvrdio da će se krenuti u manje zahvate poput izmjene stolarije, krovišta i fasade, sve dok se dogovor ne postigne. Za navedene zahvate navodno nije bila potrebna građevinska dozvola.

Nakon odrađene prve faze projekta, Ministarstvo kulture je sufinanciralo projekt „Adaptacija Centra za kulturu“ u iznosu od 200 tisuća kuna te je odrađena i druga faza čija je rekonstrukcija počela na jesen 2012. godine što je Grad Mursko Središće bio dužan obaviti na osnovu dobivanja sredstava iz regionalnih i EU fondova. Prilikom početka treće faze opet su se pojavili problemi na temelju imovinsko pravnih odnosa pri čemu je tik prije pravomoćnosti građevinske dozvole pravo žalbe iskoristio suvlasnik u gradskoj zgradi. Kao što je čest slučaj suvlasništva javnih i napuštenih prostora tako je i ovdje bio slučaj da Grad Mursko Središće u biti nije bio jedini vlasnik zgrade.

Površina od 124 kvadrata unutar zgrade nalazila se u privatnom vlasništvu firme HJ-projekt iz Murskog Središća. Radilo se zapravo o bivšoj trgovini propalog Modeksa, koja je prodana navedenoj firmi, a prostor bivše trgovine tada je gotovo devet godina zjapio prazan. Kako bi radovi mogli započeti, tadašnju manjinski suvlasnik morao se složiti s izvođenjem radova. No, u samom početku suvlasnik je dao suglasnost za adaptaciju ali se netom prije izdane građevinske dozvole požalio kako “izjava koja je korištena za izdavanje građevinske dozvole nije izdana za projektnu dokumentaciju na temelju koje je dobivena građevinska dozvola i da mu nikada ta projektna dokumentacija nije dana na uvid.“ Navodi portal Međimurske novine 3.9.2015. u članku „Vlasnik privatnog lokala koči obnovu i traži 135.000 eura za prodaju“.

Naime, suvlasnik je tražio 135.000 eura za prodaju dok je prema procjeni koju je izradio sudski vještak na zahtjev Grada, lokal od 124 kvadrata, procijenjen na 63.500 eura, koliko je Grad bio spreman i ponuditi, uz usvojenu odluku Gradskog Vijeća. Sve je završilo žalbom te Rješenjem o odbijenoj žalbi žalitelja, koju je Grad Mursko Središće 28. rujna 2015. godine zaprimio od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, kojim se Gradu Mursko Središće dozvoljava rekonstrukcija građevine javne i društvene namjene Centra za kulturu, odnosno dogradnja i nadogradnja, spomenutog objekta.

mik_9301  mik_9300  mik_9298_1

Time je početkom listopada 2015. godine započela treća faza adaptacije koja je obuhvatila, rušenje i rekonstrukciju postojećeg prizemnog dijela zgrade, dogradnju gornje etaže, natkrivenog trijema i drugih zahvata. Vrijednost radova na trećoj fazi iznosila je milijun kuna pri čemu je Ministarstvo kulture sufinanciralo radove s 400.000 kuna.

Zamjenik ministra kulture Alen Kajmović, prilikom posjete na izvođenju radova treće faze  napomenuo je da je Ministarstvo kulture je u posljednjih pet godina sudjelovalo s 800.000 kuna u obnovi Centra za kulturu. Tako je u periodu od 2010. do 2015. godine u radove Centra za kulturu  uloženo 1.924.930,80 kuna od čega su Ministarstvo kulture i Međimurska županija zajedno osigurali 991.750 kuna, dok je Grad Mursko Središće osigurao iznos od 933.180,80 kuna. U međuvremenu je Grad Mursko Središće, nakon 12 godina otvorio Centar za kulturu i svečanom sjednicom u novoobnovljenoj dvorani predstavio projekt cjelokupne adaptacije objekta.

Trećom fazom ujedno je dovršena adaptacija objekta izvana te se krenulo u radove na četvrtoj fazi, koja je uključila proširenje gradske knjižnice i čitaonice, malu multimedijsku dvoranu i uređenje sanitarija. Grad Mursko Središće objavio je na svojim stranicama, 24. kolovoza 2016. godine kako će „Grad Mursko Središće uskoro dobiti kvalitetno uređeni i moderni Centar za kulturu sa 285 mjesta u gledalištu, sa multimedijalnom dvoranom za prezentacije i sastanke, proširenim garderobama za izvođače, sa pozornicom uređenom za održavanje kulturnih i zabavnih manifestacija, sa Knjižnicom proširenom na dio hola stare dvorane kina „Rudar“, nove prostorije za udruge na katu i uređeni moderni sanitarni čvorovi za izvođače i posjetitelje.“ Tada je na stranicama Grada navedena i ukupna vrijednost radova u iznosu od 1.196.269,49 kn, uključujući PDV, a radovi na petoj fazi su započeli 16.08.2016. godine.

Kroz ovaj tekst opisani su svi dosadašnji koraci izgradnje Centra za kulturu, koji je donedavno bio napušteni objekt, čime smo zapravo imali namjeru opisati dugotrajan proces revitalizacije javnog prostora, probleme sa kojima susrećemo, a često su to neriješeno imovinsko pravni odnosi, a možda i primjer kako se mogu prostori koristiti za javno dobro te da donosioci odluka mogu biti javni servis građana, ukoliko to stvarno i žele i vide viziju kulturne strategije kao razvoja lokalne zajednice. Nakon što adaptacija objekta bude u potpunosti dovršena te prostor stavljen u funkciju, potrebno je uspostaviti dobar model upravljanja, a na građanima/kama je da budu uključeni u praćenje procesa i upravljanje Centrom za kulturu.